Poštovani predsjedniče HS-a g. Jandroković, poštovana gospođo Kristina Zadro Omrčen, poštovani kolega vladajući i kolegice i kolege iz oporbe.

Danas ću vam govoriti kao otac dvije kćeri, kao muškarac koji je bio s jednom ženom 24 godine dok mi nije preselila se u nebo, kao muškarac koji danas ima predivnu djevojku, kao teolog govorit ću vam o nasilju. Potaknut svime ovime što se događa u ove dane iza nas, osupnut reakcijom pa rekao bih jednih i drugih želim činiti ono što mogu s ovog mjesta i iz HS-a uputiti nekoliko poruka.

Nema niti jedan jedini argument u ovom svemiru koji bi opravdao nasilje nad ženom, ne postoji nijedan jedini argument u ovom svemiru u cijelom Kozmosu koji bi opravdao nasilje muškarca nad ženom. Prvo treba razbiti mit o savršenim vezama, partnerstvima, brakovima, ne postoji to, možda jedino u bajkama. Život je težak, nosi sa sobom uspone i padove i potrebno je niz međusobnog uvažavanja, ljubavi i kompromisa da bi se opstalo. Al ako vidiš da ne ide i ako vidiš da se događa neko ludilo pojavi se, ljudi se mijenjaju, mnogi na bolje, nažalost neki na gore i ako vidiš da više ne možete zajedno biti, ako se radi o muškarcima budeš gospodin, spremiš stvari, pozdraviš dragu i ideš dalje u život. Nema opravdanja nikakvo nasilje nad ženama i isto tako naravno nema opravdanje bilo koje nasilje bilo koje vrste i nad muškarcima to isto treba jasno reći.

Ostao sam šokiran sa pokušajima da se opravda bilo koje nasilje. Neki tako govore koji u životu nisu bili u braku o histeriziranju žena, kažu pa kad čujete kako histerizira je li ma katastrofa, katastrofa iz kršćanske perspektive katastrofa. Nasilje se ne može opravdati, nema argumenta da se nasilje može opravdati.

Drugo, naše društvo je zrelo za metanoju, za preobrazbu, naše društvo je baš bolesno i toliko je potrebno istine, dobrote, ljubavi. Naše društvo je toliko u močvari amorala, u močvari gdje je svatko za svoje vlastite interese i probitke gazi preko najvećih svetinja, u močvari gdje svako ili gdje mnogi prodaju svoj obraz za šaku Judinih eura, u močvari gdje djeca gledaju svoje roditelje i nemaju nikakve primjere. Tu počinje nasilje, djeca gledaju svoje očeve kako se ponašaju prema svojim ženama, suprugama, djeca gledaju supruge svoje majke kako se ponašaju i odnose prema njihovim očevima, prema njihovim muževima. I što ta djeca mogu naučiti unutar svoje obitelji? Onda kad odrastu gledaju nas političare, onda tu vide igre sjena, onda tu vide žetončiće koji se prodaju za rekao sam za šaku Judinih eura, vide ljude koji vama, dragi birači, biraju ono jer vam se žele svidjeti što vi želite čuti, ne bi li ušećerili 100, 200, hiljadu, 5 hiljada glasova, osigurali si pozicije moći i fotelje, ne bi li došli ovdje pa rekli uhljebio sam se, na miru sam, katastrofa. Katastrofa.

Ja ne želim takvo društvo i ne želim takvu Hrvatsku. Ja želim Hrvatsku gdje će ljudi živjeti one ideale u koje vjeruju, mi različiti, od dragih kolega iz SDP-a do vladajućih, različiti, ali budi to što jesi, ne manipuliraj, ne spominji prastrice, ne spominji ove ili one ne bi li se nekome dodvorio, budi to što jesi i to živi svaki dan. Svaki dan. Tko treba te prepoznati će te prepoznati, tko ne treba te prepoznati …

.../Upadica: Hvala vam lijepa./...

… neće te ni prepoznati. Budi to što jesi.