Poštovani predsjedavajući, poštovani državni tajniče sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege.

Dakle, od 16. srpnja 2022. proces certifikacije kvalitete proizvoda za gnojidbu bit će usklađen u cijeloj EU i to kroz Uredbu o proizvodima za gnojidbu. Osim anorganskih gnojiva uredba će uskladiti i druge proizvode kao što su organska gnojiva, sredstva za poboljšanje tla, organsko mineralna gnojiva, vapnene materijale, biostimulatore biljaka, inhibitore i mješavine proizvoda za gnojidbu.

Također prema novoj Uredbi o proizvodima za gnojidbu postoje nove kategorije sastavnih materijala. Svi proizvodi koji su u skladu sa zahtjevima uredbe nosit će oznaku CE mogu se prodavati u svim državama članicama bez potrebe za ispunjavanjem dodatnih nacionalnih zahtjeva. Odgovornost je poslodavca koji želi gnojivo staviti na tržište EU pod pravilima kako propisuje ova uredba kako bi osigurao da proizvod zadovoljava relevantne zahtjeve za njihovu vrstu proizvoda s obzirom na funkciju, sastavne materijale i označavanje.

Poslodavac mora pripremiti tehnički dosje za ocjenjivanje od strane prijavljenog tijela za odabir usklađenosti sa zahtjevima koje postavlja uredba i sastaviti eu izjavu o sukladnosti. Kod uvođenja novih zakona uvijek postoje tehnički problemi i poteškoće pa tako i kod ove uredbe. Jedna od zanimljivih poteškoća je ta da još uvijek nema prijavljenog tijela niti u jednoj zemlji članici.

Ovim se zakonom utvrđuju nadležna tijela i zadaće nadležnih tijela za provedbu ovog zakona, uvjeti za ovlaštenje laboratorija za kontrolu kakvoće hrvatskih gnojidbenih proizvoda, tijelo za ocjenjivanje sukladnosti europskih gnojidbenih proizvoda. Evo Europa ga još uvijek nema, možda Hrvatska ima tijelo pa mi ne znamo.

Zahtjevi koje moraju ispunjavati hrvatski gnojidbeni proizvodi i europski gnojidbeni proizvodi, zatim stavljanje na raspolaganje na tržište Hrvatske gnojidbenih proizvoda i europskih gnojidbenih proizvoda te obveze gospodarskih subjekata, uvjeti za obavljanje upravnog i inspekcijskog nadzora te prekršajne odredbe.

Predstavnik predlagatelja doduše obećao nam je da će pri izradi konačnog prijedloga zakona razmotriti primjedbe koje su se odnosile na prekršajne odredbe posebice u dijelu koji se odnosi na pitanje zbog kojih razloga su iz ovih akata isključene prekršajne odredbe za osobe koje poljoprivrednim inspektorima ne pruže potrebne podatke, obavijesti ili ne osiguraju uvjete za njihov nesmetan rad, a što je regulirano važećim zakonom.

Zatim informacije o provedenim nadzorima mineralnih gnojiva i utvrđenim nalazima kao i o korištenju mineralnih gnojiva proizvedenih u Petrokemiji i to tijekom proljetne sjetve nešto od spomenutog i jesmo saznali. Također je predstavnik predlagatelja još na odboru podsjetio kako je od početka ukrajinske krize održano niz sastanaka sa predstavnicima Petrokemije koja je navodno isporučila dostatne količine za proljetnu sjetvu, te je najavio da će ona započeti sa radom u kolovozu i to kako bi se osigurale dostatne količine mineralnih gnojiva za jesensku sjetvu.

No, kako nam se čini proizvodnja još uvijek nije ozbiljno pokrenuta, a poljoprivrednici se paralelno žale na cijenu, žale se na kvalitetu, žale se na dostupnost gnojiva. No tko što uopće pita seljake. Ovaj zakon potiče uporabu organskih gnojiva, a kako je njime proširen spektar gnojiva i poboljšivača tla koji se može koristiti isto bi trebalo rezultirati poboljšanjem kvalitete tla.

Zakon ne definira ograničenja u primjeni mineralnih gnojiva, opterećenost po pitanju stočnog fonda u RH kako znamo na žalost po površini je vrlo mala i iznosi tek 0,5 uvjetnih grla po hektaru. Ja bih dodala da se ona smanjuje iz dana u dan. Smanjuje se doduše na području cijele Europe, ali u Hrvatskoj ona sad već poprima alarmantne okvire.

A koje su posljedice nedostataka organskih gnojiva uz sve veću primjenu kemijskih gnojiva? Pa prije svega dakle najviše se odražava na kvaliteti samog tla. Degradacija tla ozbiljan je problem sa kojim se bore brojne zemlje. Svjesnost o njegovu očuvanju se ipak polako podiže u određenim zemljama, a sudeći prema načinu na koji se u Hrvatskoj raspolaže sa prvenstveno državnim poljoprivrednim zemljištem u nas ta svijest još uvijek nije niti proradila.

Forsirajući isključivo ratarsku proizvodnju na uštrb stočarske polako danak dolazi na naplatu i to u vidu zagađenog tla, kontaminiranih rijeka, hrane koja svakodnevno dolazi, koju konzumiramo a prepuna je ostataka pesticida. Tako je humoznost analiziranih tala u nas vrlo niska, jer je 90% tala manje od 3% zastupljenost humusom. Čak je u 55% tala sadržaj humusa manji od 2%.

Također raspoloživost fosfora nedostatna je. Čak 37% analiziranih tala to pokazuje da je dobro opskrbljeno u 30%, a bogato u 32% tala, dakle fosforom. Raspoloživost kalijem je dobro opskrbljena u 55% tala, a slabo je opskrbljena u 19,3% tala dok je bogato ovim mineralom tek 25,4 posto tala u Hrvatskoj. Dakle, Hrvatska većim dijelom ima itekako zahtjevna tla za obradu. Rezultati kemijskih analiza tala nedvojbeno ukazuju da je najveći problem humoznost tala. Koje su posljedice onda loše ishrane bilja? To je loše ishranjena biljka koja ima univerzalne simptome, sporo rastu, sporo napreduju, imaju manju masu. Lišće koje nekada fotosintetski slabo funkcionalno i klorotično, zatim ono svjetlo zeleno ili čak žuto, donje ponekad i ljubičasto zameće manje plodova, manje sjemena što u konačnici onda rezultira kraćom vegetacijom i niskim prirodom loše kakvoće.

Naime, uvjeti za stavljanje gnojiva na raspolaganje na unutarnjem tržištu djelomice su usklađeni sa Uredbom 203/203 koja gotovo isključivo obuhvaća gnojiva od anorganskih materijala dobivenih kemijskim putem ili iz rudnika. Osim toga, postoji potreba za iskorištavanjem recikliranih ili organskih materijala u svrhu gnojidbe kao važan preduvjet za daljnju upotrebu gnojiva proizvedenih iz takvih recikliranih ili organskih materijala je i utvrđivanje usklađenih uvjeta za njihovo stavljanje na raspolaganje na cijelom unutarnjem tržištu. Takvo poticanje ciklusa hranjiva dodatno bi pospješilo razvoj kružnog gospodarstva i omogućilo resursno učinkovitiju opću upotrebu hranjiva, te istodobno smanjilo ovisnost Unije o hranjivima iz trećih zemalja.

Prelaskom na kružno gospodarstvo produljuje se i životni vijek proizvoda, te istovremeno smanjuje količina otpada. Posljedica dosadašnjih obrazaca potrošnje na klimu i okoliš su velike. Sprječavanjem stvaranja otpada ekološkim dizajnom, ponovnom uporabom otpada i sličnim mjerama ostvaruje se ušteda za, uz istovremeno smanjenje emisija stakleničkih plinova uvođenje principa kružnog gospodarstva smanjit će se i pritisak na okoliš, povećati sigurnost nabavke sirovina i konkurentnost, a potrošači bi trebali imati dugotrajnije, otpornije i vrijednije proizvode. Stoga bi se područje primjene tog usklađivanja trebalo proširiti kako bi obuhvatilo i reciklirane i one organske materijale.

Određeni proizvodi upotrebljavaju se zajedno sa gnojivima kako bi se poboljšala učinkovitost ishrane bilja što ima pozitivan učinak smanjenja količine upotrijebljenih gnojiva, a time i njihov utjecaj na okoliš. Kako bi se olakšalo njihovo slobodno kretanje na unutarnjem tržištu to bi usklađivanje trebalo obuhvatiti ne samo gnojiva, odnosno proizvode namijenjene ishrani biljaka, hranjivima nego i proizvode namijenjene poboljšanju učinkovitosti ishrane bilja.

Kako je zbog nedostataka organskih gnojiva između ostalog i smanjenjem stočnog fonda prisutan trend primjene mineralnih gnojiva što nepovoljno utječe na karakteristike tala i njihovu plodnost ukoliko želimo sačuvati zdravo tlo nužne su promjene u pristupu.

Ovaj zakon bez ozbiljnijeg pristupa politike i na drugim poljima zasigurno neće polučiti ozbiljnije rezultate. Za kraj mislim da imam vremena reći da paket mjera pomoći donesen prošle godine koji je predviđao i potpore za poljoprivrednike između ostalog bilo je govora o potpori za čak 88000 poljoprivrednika za nabavku gnojiva plus čak dvije tisuće ribara. Međutim, što se zapravo dogodilo? Broj realiziranih zahtjeva je daleko manji od planiranog. Dakle, uredno je predano tek 35778 zahtjeva od kojih je trećina njih, dakle desetak tisuća ljudi ostalo bez potpora. Oni za to nisu dobili nikakav odgovor niti ikakvo obrazloženje. Dakle, ukupno gledano cijela priča je daleko niža od onoga što su nam vladajući najavljivali, a pravo pitanje je zašto. Dakle, pravo pitanje je tko su uopće poljoprivredni proizvođači u RH, ako oni ne trebaju umjetna gnojiva. Koliko mi imamo stvarnih proizvođača?

…/Upadica Reiner: Hvala./…

Zapitajmo se svi skupa.

Zahvaljujem.