Poštovani predsjedniče, potpredsjedničke Hrvatskoga sabora, kolegice i kolege.

Vijest dana u Bosni i Hercegovini svakako je odluka šefova država i vlada 27 zemalja Europske unije o dodjeli kandidacijskog statusa Bosni i Hercegovini. Podsjetio bih da je Dragan Čović u veljači 2016. kao član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda uz suglasje članova Predsjedništva i reda bošnjačkog i srpskoga naroda u ime Bosne i Hercegovine podnio zahtjev za punopravno članstvo Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji.

Europska komisija je u prosincu 2016. odgovorila jednim upitnikom na koji su idućih 14 mjeseci institucije Bosne i Hercegovine odgovarale. Ti odgovori odnosno odgovor na 3 tisuće 897 pitanja, još 655 dodatnih, sadržaj tih odgovora poslužili su kao osnova za donošenje mišljenja o zahtjevu za članstvo koje identificira 14 ključnih prioriteta za Bosnu i Hercegovinu, koje Bosna i Hercegovina treba ispuniti kako bi dobila preporuke za otvaranje pregovora za punopravno članstvo u Europskoj uniji.

Budimo realni, Bosna i Hercegovina većinu tih zadatih prioriteta nije ispunila. Međutim, na poticaj grčkog i hrvatskog predsjednika Vlade Europska unija i najviše vodstvo Europske unije je donijelo odluku kako sam već i kazao. Dodatno, predsjednik Vlade Republike Hrvatske traži uspostavu povjerenja, dijaloga prije svega između Hrvata i Bošnjaka. To je na tragu njegove politike prema Bosni i Hercegovini, prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini a to je politika dogovora koja jedina jamči institucionalnu stabilnost, jedina jamči provedbu potrebitih neophodnih reformi, politika koja ima potporu i američke administracije i većine zemalja Europske unije, politika koja je na neki način inicirala odluku visokog predstavnika i legitimnim predstavnicima Hrvata u Bosni i Hercegovini osigurala sudjelovala u vlasti, spriječila daljnju dezintegraciju Bosne i Hercegovine.

Dva su ključna prioriteta za Bosnu i Hercegovinu. Prvi je žurna uspostava vlasti … to realno. Već smo govorili, izbori su bili 2. 10. u zakonskom roku od 30 dana objavljeni su službeni rezultati, izborni proces nije time završen. Slijedio je konstituiranje županijskih skupština, izbori izaslanika za Dom naroda federalnog parlamenta, konstituiranje istoga i konstituiranje klubova u Domu naroda, izbor izaslanika za Dom naroda državnog parlamenta. U međuvremenu dogovorena je i potpisana je tzv. programska koalicija. Sve to prate i različiti spinovi, prepucavanja, medijska prepucavanja i jedna neizvjesnost prije svega oko toga tko ima većinu u Klubu Bošnjaka.

Kada govorimo o samom i kao drugi ključni prioritet jeste provođenje neophodnih reformi. To bi, podijeljeni su nekakva tri seta reformi euroatlanski put tu izdvajamo svakako usvajanje strategije vanjske politike Bosne i Hercegovine, provedba Bruxelleskog sporazuma koji govori o neophodnosti izmjene izbornog zakonodavstva i ograničenoj izmjeni Ustava, jačanje oružanih snaga, ubrzani put prema integraciji u Europsku uniju, NATO put i sl.

Drugi set reformi tiču se političke stabilnosti i vladavine prava. Ovdje ističemo dakle organizaciju pravosudnog, sigurnosno-obavještajnog, policijskog sustava, digitalizacija društva, reforma javne uprave, unapređenje izbornoga procesa, rješavanje pitanja državne imovine i sl.

I treći set odnosi se na socijalne politike i ekonomiju. Dakle, tiče se reformi fiskalne politike i poreskog rasterećenja, rast plaća, mirovina, kvalitetnija skrb o braniteljskoj populaciji. Isto tako ubrzan razvoj infrastrukture, pogotovo energetske. Zatim modernizacija obrazovanja, reforma zdravstvenog sustava i za nas vrlo bitno reforma RTV-e sustava sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine.

Ovdje u Hrvatskoj predsjednik Vlade, kolege iz HDZ-a često spominju godinu isporuke, pa se nabraja Pelješki most, nabraja se euro zona, schengen, rast BDP-a, kreditni rejting i sl. Zasigurno na toj rang listi visoko mjesto bi zadržala i politika ove Vlade i ovog predsjednika Vlade prema Bosni i Hercegovini.

Hvala lijepa. Zahvaljujem.