Ne bi se davao s vama u raspravu, ali tijekom čišćenja ove govornice od toliko poznatog virusa korone naravno da je red da se za to vrijeme ne bude za govornicom. Ne mogu dvije osobe biti na govornici.

Međutim, ja bih ovdje progovorio o vrlo bitnim temama i značajnim temama, djece.

Kada govorimo o djeci, ja bih samo ovdje rekao da u Republici Hrvatskoj sva djeca nemaju, ne koriste ista prava koja im je zakon dao i propisao kao i Ustav.

Svako dijete treba imati mogućnost, imati pravo svaki roditelj da to dijete ima mogućnost dječjeg vrtića kao odgojne ustanove. U Republici Hrvatskoj po tome se vrlo malo radi ili ništa, tako da je vrtićki sustav u biti, predškolski u biti pred kaosom. Još u Barceloni 2000. godine Europsko vijeće je donijelo odluku tj. zaključak, rezoluciju u kojem kaže da do 2020. godine 90% djece to je bilo kao ciljevi da članice Europske unije 90% sve članice ostvare taj cilj. Međutim, u Republici Hrvatskoj 40% lokalnih zajednica uvažena pravobraniteljice nema mogućnost, nije spremna iz raznih razloga vjerojatno financijskih, vjerojatno ustrojbenih nije u mogućnosti. Uglavnom to su nerazvijene općine na rubovima, na periferijama koje su zaboravljene. Iz tih krajeva je najviše iselilo stanovnika. 40% lokalnih samouprava nema mogućnosti ni kapaciteta za jedan dječji vrtić.

Što moramo napraviti? Znači u drugim državama Europske unije su države gdje su slabije razvijenija područja ili regije sufinancirale dječji vrtić da bi dostigle taj standard razvijenih dijelova te zemlje. U nas se to po tom pitanju apsolutno ništa ne radi.

Svi se pozivamo na demografiju. Ja sam rekao jutros, kada sam kao gradonačelnik preuzeo Sinj nedavno tada je 183 djece bilo neupisano u dječji vrtić, 183 djece i naravno da moram naći rješenje do nove godine. Nemar i nerad onih koji su bili prije mene ja neću komentirati. Ali je žalosno da mi 2020. godine kada roditelji što trebaju imati kao glavnu demografsku mjeru je radno mjesto.

I drugo, mogućnost da imaju gdje ostaviti svoje dijete ali ne na čuvanje, nego od 3. do 6. godine to dijete bi moralo, to predškolski odgoj treba biti odgojna ustanova. Ne čuvanje. Pa kaže imate nekakve alternative da netko pričuva dijete. Jel' ta djeca su dokazano istraživanjima puno uspješnija koja imaju mogućnost koji koriste dječji vrtić. I jedina demografska mjera je prava znači radno mjesto i omogućiti svakom djetetu i roditeljima koji rade da imaju gdje ostaviti djecu ne na način da ih se čuva, nego da budu u predškolskom odgoju.

Zašto država ništa ne poduzima Hrvatska? Ja ne znam. Ali Hrvatska država, centralna država bi morala preuzeti sufinanciranje poglavito u područjima gdje nisu mogući financijski, nisu mogućnosti jedinica lokalne samouprave to financijski popratiti i o tome se vrlo malo govori.

Imamo i drugih nepravdi. Imamo mi nepravda reći ću vam primjer evo postavljanja baznih stanica. Ne znam jeste li s time upoznati da se doslovno preko noći djeci stavljaju u mom Sinju ja ću skoro i doći sa odlikom da se uklone te bazne stanice koje su postavljene pod prozor djeci. To ne može se dogoditi u Austriji. Ne može se dogoditi u Njemačkoj, ali našoj djeci se događa, jer nije dokazano da one ne štete na zdravlje naše djece. Tako brojni primjeri. Pa imamo da se u određenim dijelovima, ali to se ispravilo to sam i pokrenuo i to mi je drago što sva djeca u osnovnoj školi imaju pravo na besplatne udžbenike u Republici Hrvatskoj. Jedno vrijeme je bilo to Zagreb i još određeni gradovi. To je bio moj prvi amandman koji sam dao ovdje i to sam u Sinju kada sam bio u mogućnosti kroz amandman tako riješio kada je preuzela županija, pa država i to mi je drago.

Znači naša djeca nemaju ni zdravstvene usluge na cijelom teritoriju Republike Hrvatske pedijatre i ostalo. Mogli bi puno pričati i na vama je veliki posao.

Hvala lijepo.