Hvala g. potpredsjedniče.

Poštovani ministre sa suradnicom, kolegice i kolege.

Ovo je doista važno pitanje, važan prijedlog zakona i upravo zbog toga mi već jedan određeni niz sati raspravljamo o tome. Ja ne mogu raspravljati sa jednog stručnog aspekta, nisam lingvist, nisam filolog, nisam jezikoslovac čak hrvatski i nije jezik koji najbolje znam, rođen sam i odrastao sam u Argentini, tamo sa se školovao pa mi je španjolski u tom smislu i bolji od hrvatskoga, ali smatram da je hrvatski meni materinjski jezik ako uzmemo da sam ga od majke naučio. Doduše i moja majka je rođena u Argentini, Hrvatica al je rođena u Argentini tako da prenijela mi je taj jezik sasvim sigurno najbolje što je mogla i znala, a vjerojatno ne tako dobro kao možda ste ga i vi rođeni i koji ste ovdje odrasli, međutim materinjski jezik jest.

I ono kad sam došao u Hrvatsku devedesetih i usporedio neke situacije sa španjolskim govornim područjem, vidio sam kako ipak je možda trebalo urediti i slažem se sa onim što je ministrica prije rekla, tada su bili drugi prioriteti, ali sada jest i vrijeme da se to evo i zakonom uredi.

Sjećam se kasnije kada su bile neke rasprave, ne mislim sada na pitanje naravno političke težine važnosti da se hrvatski jezik tako i naziva, ne kao što se nekada govorilo srpsko-hrvatski itd. nego i u Republici Hrvatskoj gdje je i Ustavom utvrđeno da je hrvatski književni jezik službeni jezik ili standardni jezik, ali bilo je tu prijepora. Sjećam se jedanput sam vidio na naslovnoj stranici naših novina da li se piće neću ili ne ću i o tome se čak i premijer izjašnjavao. To je na primjer u Argentini bilo nezamislivo. Postoji referentna točka, odnosno institucija, akademija koja o tome odlučuje. Postoji u svakoj državi španjolskog govornog područja ili gotovo u svakoj, istovjetna jedna akademija. Sve surađuju sa onom najvažnijom, a to je kraljevska akademija za španjolski jezik u Madridu. I jednostavno takvih prijepora nema i to ne znači da nema dijalekta ili da nema nekih drugih mogućnosti gdje se ponekada dvije ili tri različite varijante dozvoljavaju. Ali jednostavno time se bavi struka i ne bavi se time politika. Sasvim sigurno teško da može predsjednik Vlade trebat se izjašnjavati o takvim nekim stvarima. I zato mislim da je red potreban i da se u tom kontekstu treba pozdraviti i ovaj prijedlog koji dodatno razrađuje, uređuje ovo područje. Mislim pogotovo članak 17. ovog prijedloga sa osnivanjem Vijeća za hrvatski jezik daje odgovor na to pitanje.

Nije da nije bilo prije, možda nekih referentnih institucija, ali sad se to sa snagom zakona uređuje. Točno se kaže koje su mu nadležnosti, sastav. Netko će htjeti dati neke amandmane poboljšati ili ne, ali mislim da intencija i sam prijedlog kao takav je dobar i to treba podržati.

Bilo je tu nekih tijekom ove današnje rasprave neki koji su problematizirali pitanje anglicizma i činjenica jest ne samo hrvatskom nego cijelome svijetu s obzirom da je engleski dominantan jezik. Neki bi rekli lingua franka što nije samo po sebi, ne vidim u tome da je to loše. Dapače omogućava komunikaciju sa ljudima i na međunarodnoj sceni, ali to ne znači da se treba onda i bolje sačuvati svaki nacionalni jezik, pa tako i naš hrvatski.

Te neke rasprave su me podsjetile na jednu tribinu na Hrvatskom katoličkom sveučilištu di je Boris Bek na jedan vrlo ležeran, ali pametan način se referirao na te anglicizme, odnosno na tu tezu da nije ni bitno da li se jezik zove ovako ili onako. Neki su čak i tada problematizirali da li će biti hrvatski ili srpski ili kako se već bilo tako razno raznih prijedloga, jer ćemo svi na kraju govoriti engleski.

I onda je on pokazao na svom mobitelu poruke djece koje su kombinirali engleske riječi sa hrvatskim riječima. Doduše nekada i te engleske riječi bi konjugirali ili deklinirali prema hrvatskom jeziku. Međutim, došao je do zaključka, dakle to je neka vrsta hrvatskog, engleskog ili engleskog hrvatskog ali zaključak hrvatski, engleski neće nikad biti isti kao i srpski engleski.

Prema tome, te razlike i politička težina toga naravno je vezana za identitet jednog naroda i mislim da to treba isto ovdje uzeti u obzir zašto je važno i na ovaj način zakonom urediti ovo područje. Na kraju treće pitanje koje sam htio u ovom svom govoru pojedinačnom istaknuti jest i važnost uređivanja ove teme zbog položaja Hrvatske i u Europi i u svijetu. Dakle, kad sam prije spomenuo slučaj španjolskog govornog područja, gdje je naravno puno veće, puno više ljudi govori španjolski. Međutim, kada gledamo i Hrvatsku moramo opet naglasiti hrvatski je službeni jezik u Republici Hrvatskoj, ali je i službeni jezik u BiH, službeni je jezik EU. Prema tome, važno je i ovo zakonski urediti i zbog rada svih europskih institucija gdje se svi dokumenti moraju isto tako izdati i na hrvatskom jeziku.

I osim toga prema Povelji Vijeća Europe imamo hrvatski jezik koji je zaštićen i u osam drugih država gdje žive naše hrvatske manjine. Stoga uređivanje ovoga područja je itekako bitno zbog stvaranja jedne takve referentne točke što ovaj članak 17. i stvara u ovom zakonu, koji će omogućiti jednostavno da ne bude nekog nereda oko hrvatskoga jezika, nego da bude reda ne u smislu neke represije, nego jednostavno u smislu uređivanja što pogotovo za neke kao što je moj slučaj koji smo rođeni izvan Hrvatske, koji smo djeca hrvatskih iseljenika je itekako važno imati tu jasnoću i takav red na ovom području.

Mislim da na kraju bih želio istaknuti još i jednu temu, a to je važnost jezika kao integrativnog čimbenika. To možemo vidjeti u Italiji, na primjer talijanski poluotok je bio politički fragmentiran. Jezik i kultura su ti koji su bili integrativni čimbenici. Ako hoćete i hrvatskih zemalja koje isto tako nisu uvijek imali taj integritet i oko čega naša politika u povijesti je vodila važne bitke upravo je hrvatski jezik, pa danas ću reći i hrvatski standardni jezik jedan integrativni čimbenik što ne treba nikako biti na štetu posebnih dijalekata, ali integrativni čimbenik hrvatski književni jezik sasvim sigurno mora biti afirmiran. I mora biti afirmiran i zbog onoga o čemu smo raspravljali neki dan kad smo imali izvješće o migracijama.

Dakle, ta demografska kretanja upravo traže da afirmiramo hrvatski jezik kao taj integrativni čimbenik ako želimo i po tom pitanju imati hrvatske ljude, hrvatske građane bez obzira čak i na neko etničko porijeklo, al koji će prihvatiti i kroz hrvatski jezik tu ljubav prema hrvatskoj domovini i pridonijeti njenom razvoju.

Zbog svega toga mislim da se ovaj zakon mora podržati, ja ću to učiniti i to će i učiniti vjerujem i većina zastupnica i zastupnika, hvala.